Presađivanje stanica slezene u potpunosti suzbija dijabetes tipa 1 kod miševa
Znanstvenici mnogo toga doznaju o dijabetesu tipa 1 proučavajući posebnu vrstu miševa. Nedavna su istraživanja otkrila novi način liječenja dijabetesa kod takvih miševa te ukazala na novi pravac istraživanja kako bi se pomoglo oboljelima od dijabetesa.
Mnoge vrste medicinskih istraživanja ne mogu se obavljati na ljudima zbog nepoznavanja potencijalnih rizika i korisnih učinaka. Umjesto toga, znanstvenici proučavaju životinje koje razvijaju bolesti slične ljudskima. Ponekad u svrhu istraživanja uzgajaju životinje koje će razviti točno određene bolesti. Kako bi istražili dijabetes tipa 1, znanstvenici su uzgojili ne-pretilog dijabetičnog miša (NOD).
Istraživanje na NOD miševima pokazalo je da je uzrok dijabetesa tipa 1 autoimuni poremećaj. Imuni sustav tijela ne prepoznaje kao svoje Langerhansove otočiće koji u gušterači proizvode inzulin te ih napada. Zaustavljanje tog autoimunog procesa prije no što dođe do razaranja Langerhansovih otočića može spriječiti dijabetes tipa 1. Godine 2001., tim istraživača zaustavio je autoimuni proces presađivanjem živih stanica slezene sa sličnih ali zdravih, na NOD miševe. Također je otkrio da se nakon presađivanja u gušterači razvijaju zdrave, nove stanice. To je kod pokusnih miševa izliječilo dijabetes tipa 1.
Istraživanje nedavno objavljeno u časopisu Science imalo je za cilj da se sazna više o tim novim stanicama. Istraživači su nekima od NOD miševa presadili žive stanice slezene. Drugim su miševima presađene stanice slezene ubijene zračenjem. Svim je miševima implantirana kapsula sa zdravim Langerhansovim otočićima u svrhu privremene kontrole šećera u krvi. Te su kapsule uklonjene ubrzo nakon završetka presađivanja.
I žive i ozračene stanice slezene zaustavile su autoimuni proces. Međutim, samo su se kod miševa kojima su presađene žive stanice slezene razvile nove stanice gušterače. Razine šećera u krvi kod ovih su miševa ostale na normali čak i nakon što su uklonjene implantirane kapsule. Kod miševa kojima su presađene stanice ozračene slezene, razine šećera u krvi povisile su se ubrzo nakon uklanjanja implantiranih kapsula, premda je autoimuni proces zaustavljen.
Istraživači su pokus ponovili s ozračenim stanicama slezene. Ovoga su puta implantirane kapsule ostavili dulje radi održavanja normalnih razina šećera u krvi. S vremenom su se u ovih pokusnih miševa razvile stanice koje proizvode inzulin. Činilo se da je ključ za uspjeh što dulja kontrola razine šećera u krvi nakon presađivanja stanica slezene. Miševima kojima su presađene ozračene stanice, bilo je potrebno dulje liječenje kako bi se postigla kontrola šećera u krvi, nego miševima kojima su presađene žive stanice.
Istraživači su željeli saznati jesu li se nove stanice razvile iz presađenih stanica slezene ili iz samih tjelesnih tkiva. Kako bi to otkrili, presadili su stanice slezene s mužjaka miševa na ženke NOD miševa. Kada su pregledavali nove stanice kod ženki, prisutnost muškog genetičkog materijala trebala je pokazati da su se nove stanice razvile iz doniranih stanica.
Otkrića su pokazala da su se, kada su presađene žive stanice slezene, nove stanice razvile iz doniranih. Međutim, kada su transplantirane ozračene stanice, nove stanice nisu ukazivale na genetički materijal donatora. To je značilo da su se, u slučaju kada se šećer u krvi kontrolirao dovoljno dugo nakon presađivanja, kod NOD miševa razvile zdrave, nove stanice iz njihovih vlastitih tkiva.
Istraživači zaključuju da su oba postupka učinkovita, no presađivanje živih stanica slezene brže daje rezultate nego presađivanje ozračenih stanica slezene. Potrebna je precizna kontrola šećera u krvi sve dok nove stanice ne budu u stanju učinkovito djelovati. Ovi rezultati čvrsto zagovara daljnja istraživanja kako bi se ispitalo mogu li slični načini liječenja suzbiti dijabetes tipa 1 kod ljudi, kao što je to, očito je, slučaj kod NOD miševa.
Bibliografija:
Kodama S et al. Islet regeneration during the reversal of autoimmune diabetes in NOD mice. Science 2003; 302: 1223-7.