Pravastatin i dijabetes: istraživanja u budućnosti?
Znanstvena istraživanja često dovode do novih pitanja – pitanja koja će postati predmetom novih istraživanja. Nedavna ispitivanja podataka iz istraživanja o bolestima srca mogla bi otvoriti vrata novim istraživanjima dijabetesa.
Važan predmet istraživanja dijabetesa jest otkrivanje onoga što ljude čini manje ili više sklonima razvijanju dijabetesa tipa 2. Utjecaj određenih čimbenika već je ranije dokazan. Istraživanja su pokazala, primjerice, da nadzor tjelesne težine i redovito vježbanje mogu pomoći u zaštiti od obolijevanja od dijabetesa tipa 2.
Drugi čimbenici koji mogu utjecati na razvoj dijabetesa tipa 2 također se navode, ali nisu detaljno istraženi. Među njima je i razina lipida (masnoće) u krvotoku. Nedavno je skupina istraživača iz Škotske izvijestila o otkriću koje bi moglo potaknuti istraživanja na tom području. Do otkrića se došlo ispitivanjem podataka prikupljenih u sklopu Studije za prevenciju koronarnih bolesti iz zapadne Škotske (WOSCOPS).
WOSCOPS nije istraživanje o dijabetesu. Njegov je cilj bio da se ispita može li lijek za snižavanje kolesterola pod nazivom pravastatin smanjiti rizik od koronarne bolesti srca (CHD). Oko 6.500 muškaraca, u dobi između 45 i 64 godina, sudjelovalo je u istraživanju. Svi su oni imali povišenu razinu kolesterola, ali ni jedan nije imao prethodni srčani udar ili drugu ozbiljnu bolest srca. Polovica muškaraca nasumice je izabrana da uzima pravastatin. Druga polovica nije ga uzimala.
Razvoj situacije u ispitanika praćen je oko pet godina. Tijekom tog razdoblja provođene su redovite medicinske kontrole kako bi se pratila razina kolesterola i nekoliko drugih indikatora. Rezultati istraživanja objavljeni su 1995. Otkriveno je da je pravastatin učinkovit u snižavanju kolesterola i smanjivanju rizika od koronarne srčane bolesti.
Budući da je koronarna bolest srca ozbiljna i učestala komplikacija u dijabetičara, ti su rezultati zanimljivi za istraživače koji se bave dijabetesom. No, neki su znanstvenici željeli razmotriti te podatke iz druge perspektive. Željeli su saznati koliko je sudionika istraživanja WOSCOPS razvilo dijabetes tipa 2 tijekom istraživanja. Podaci o razini šećera u krvi ispitanika bili su uključeni u podatke. Ukupno 5.974 sudionika u istraživanju WOSCOPS nije imalo dijabetes kada su se uključili u istraživanje. Njih 139 razvilo je dijabetes do završetka istraživanja.
Istraživače je zanimalo bi li neki od podataka o ispitanicima koji su bili poznati na početku istraživanja mogli pomoći da se predvidi koji će od njih oboljeti od dijabetesa. Da bi se to istražilo, korištena je statistička analiza. Pretjerana tjelesna težina, razine triglicerida i šećera u krvi pokazali su se znakovitim indicijama za nastanak dijabetesa. No, istraživači su bili iznenađeni još jednim otkrićem. Oni ispitanici kojima je nasumičnom podjelom u liječenje uveden pravastatin, imali su 30 posto manju vjerojatnost za obolijevanje od dijabetesa tijekom istraživanja od onih koji nisu uzimali pravastatin.
Istraživački tim svoje otkriće interpretira s oprezom. Ne može se zaključiti da pravastatin sprečava dijabetes tipa 2. Svrha istraživanja WOSCOPS bila je da ispita učinak pravastatina na kolesterol, a ne na nadzor šećera u krvi. Otkrića vezana uz dijabetes mogla bi biti slučajna ili rezultat nekoga nepoznatog čimbenika. Potrebna su dalja istraživanja.
Potpora daljnjim istraživanjima mogla bi biti najvažnijim rezultatom analize podataka. Ako bude tako, istraživanje WOSCOPS moglo bi otvoriti još jedna vrata za razumijevanje dijabetesa tipa 2.
Bibliografija
Freeman D et al. Pravastatin and the development of diabetes mellitus: evidence for a protective treatment effect in the west of Scotland coronary prevention study. Circulation 2001; 103: 357-362.
Haffner S. Do interventions to reduce coronary heart disease reduce the incidence of type 2 diabetes? a possible role for inflammatory factors. Circulation 2001; 103: 346-347.
Shepherd J et al. Prevention of coronary heart disease with pravastatin in men with hypercholesterolemia. New England Journal of Medicine 1995; 333: 1301-1307.