Genetika bi mogla povezati pretilost sa šećernom bolesti tipa 2
Pretilost povećava rizik obolijevanja od šećerne bolesti tipa 2 – no zašto? I kako? Jedno novo istraživanje ukazuje na to da bi ova dva stanja mogla biti nasljedna u obiteljima koje posjeduju određeni tip gena.
Broj oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 u porastu je u mnogim dijelovima svijeta. Broj pretilih osoba također je u porastu. Istraživanja koja se bave šećernom bolesti pokazuju da su prekomjerna tjelesna težina i rizik od razvijanja šećerne bolesti tipa 2 usko povezani. Znanstvenici i dalje istražuju narav te povezanosti. Izvješće nedavno objavljeno u časopisu Nature Genetics opisuje moguću genetsku vezu između prekomjerne tjelesne težine i šećerne bolesti tipa 2.
Genetika ispituje na koji način ljudi nasljeđuju karakteristike genima koji se prenose s roditelja na djecu. Geni predstavljaju informacije pohranjene u svakoj stanici koje određuju osobine poput boje kose ili sklonosti nekim bolestima. Varijante gena mogu katkada rezultirati varijantama tih karakteristika. Gen pod nazivom ENPP1 utječe na djelovanje inzulina u regulaciji razine šećera u krvi. Europski su znanstvenici pokrenuli istraživanje s ciljem da otkriju čini li nasljeđivanje određene varijante gena ENPP1 neke ljude sklonijima pretilosti i razvijanju šećerne bolesti tipa 2 od drugih. Započeli su s usporedbom obitelji koje su uključivale pretilu djecu s obiteljima s djecom koja nisu bila pretila. Otkrili su da pretila djeca često posjeduju određenu varijantu gena ENPP1 koja nije uočena kod druge djece. Pretila su djeca također bila sklonija visokim razinama šećera u krvi, abnormalnim razinama inzulina i šećernoj bolesti tipa 2. Osim toga, veći je broj roditelja pretile djece bolovao od šećerne bolesti tipa 2 od roditelja djece koja nisu bila pretila. Ta su otkrića navela stručnjake na pretpostavku da bi ENPP1 varijanta mogla biti odgovorna i za narušenu regulaciju šećera u krvi i za sklonost pretilosti.
Kako bi saznali više, istraživači su pregledali velik broj djece i odraslih iz različitih dijelova Europe. Otkrili su da osobe koje nisu pretile imaju manje izgleda od ostalih za posjedovanje varijante ENPP1. Međutim, pretila su djeca imala više izgleda za posjedovanje te varijante ako su je posjedovali njihovi roditelji i ako su oni također bili pretili. Pretila djeca s varijantom ENPP 1 bila su sklonija visokim razinama šećera u krvi natašte, visokom šećeru nakon obroka i šećernoj bolesti tipa 2 nego pretila djeca bez te varijante. Uz to, roditelji djece s varijantom ENPP1 bili su skloniji šećernoj bolesti tipa 2 ako su i sami posjedovali tu varijantu, posebice ako su bili pretili.
Kako bi istražili ta otkrića iz druge perspektive, istraživači su usporedili nekoliko stotina oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 kojima su članovi obitelji također bolovali od nje s pojedincima koji nisu bolovali od šećerne bolesti tipa 2. Rezultati su pokazali da su oboljeli od šećerne bolesti s obiteljskom anamnezom šećerne bolesti imali veće izglede za posjedovanje te varijante gena ENPP1.
Ovo istraživanje ukazuje da bi određena varijanta gena ENPP1 mogla biti povezana i sa sklonošću pretilosti i šećernoj bolesti tipa 2. Autori napominju da tu varijantu gena ENPP1 nemaju svi pretili pojedinci, neovisno boluju li od šećerne bolesti tipa 2 ili ne. Međutim, smatraju da identifikacija ove varijante gena otvara novi pogled na ova dva ozbiljna stanja te da bi mogla pružiti nove mogućnosti za prevenciju i liječenje u budućnosti.
Bibliografija:
Meyre D et al. Variants of ENPP1 are associated with childhood and adult obesity and increase the risk of glucose intolerance and type 2 diabetes. Nature Genetics 2005; 37 (8): 863-7.