Istraživači ponovo ispituju presađivanje gušterače

Transplantacija gušterače ponekad predstavlja jedan od mogućih načina liječenja za neke osobe koje boluju od vrlo nepredvidivog dijabetesa tipa 1. Je li to najbolja opcija? Skupina istraživača pobliže razmatra to pitanje.

Dijabetes tipa 1 javlja se kada Langerhansovi otočići u gušterači ne proizvode inzulin. Jedan od pristupa liječenju jest zamjena Langerhansovih otočića koji ne funkcioniraju novim stanicama koje proizvode inzulin. Istraživači proučavaju različite načine kako bi se to provelo na siguran i učinkovit način. U određenim slučajevima, mogući način liječenja predstavlja presađivanje cijele gušterače.

Većini oboljelih od dijabetesa kojima se presađuje gušterača, istovremeno se presađuje i bubreg kako bi se izliječilo teško zatajenje bubrega. Kada se presađuje samo gušterača, cilj je sprječavanje čestih epizoda teške hipoglikemije u osoba u kojih su razine šećera u krvi vrlo nepredvidive. Međutim, presađivanje organa može biti rizično.  Sam je operativni zahvat kompliciran, a nakon njega slijedi doživotna terapija lijekovima kako bi se spriječilo odbacivanje presađenog organa. Zdravstveni stručnjaci nastavljaju s istraživanjem korisnih učinaka presađivanja samo gušterače u odnosu na te rizike. Tim istraživača u SAD-u nedavno je objavio istraživanje koje proučava stopu preživljavanja kod osoba oboljelih od dijabetesa kojima je izvršeno presađivanje samo gušterače.

Budući da je broj gušterača za presađivanje ograničen, na listu čekanja stavljaju se samo oboljeli od dijabetesa koji udovoljavaju specifičnim zdravstvenim zahtjevima. Ovo se istraživanje bavilo usporedbom pojedinaca na takvoj listi čekanja koji su dobili novu gušteraču s onima na listi koji je nisu dobili. Podaci su prikupljeni iz izvješća koja pokrivaju oko šest godina.

Istraživači su osobe s liste čekanja podijelili u tri skupine. Prva je skupina uključivala 672 osobe koje su čekale na presađivanje samo gušterače. Od toga je 361 osobi tijekom razdoblja u kojem je vođeno istraživanje presađena gušterača. Druga je skupina uključivala 1.398 osoba kojima je ranije presađen bubreg, a sada su čekali na gušteraču. Njih 753 podvrgnuto je presađivanju. Treća je skupina uključivala 9.502 osobe koje su čekale i na gušteraču i na bubreg. Njih 4.876 bilo je podvrgnuto presađivanju.

Istraživači su istražili postotak preživljavanja u svakoj studijskoj skupini. Usporedili su osobe kojima je izvršeno predviđeno presađivanje s onima koje su ostale na listi čekanja i nastavile uzimati terapiju za kontrolu razine šećera u krvi. Kako bi ustanovili koji su pojedinci preminuli, istraživači su konzultirali evidenciju o umrlima američkog socijalnog osiguranja. Za sve čija imena nisu tamo bila navedena, smatralo se da su još živi.

Do kraja istraživanja, 85,2% osoba kojima je izvršeno presađivanje samo gušterače poživjelo je još barem četiri godine u usporedbi s 92,1% osoba koje su još uvijek čekale na zahvat. Postotak četverogodišnjeg preživljavanja kod osoba kojima je ranije presađen bubreg, a tijekom godina u kojima je vođeno istraživanje i gušterača, iznosio je 84,5% u usporedbi s 88,1% sličnih osoba koje su još uvijek čekale na presađivanje. Postotak četverogodišnjeg preživljavanja kod osoba kojima su istodobno presađeni i gušterača i bubreg iznosio je 87,5% u usporedbi s 63,8% onih koji su još uvijek čekali na presađivanje oba organa.

Istraživači vjeruju da njihovi podaci govore u prilog presađivanja gušterače kod oboljelih od dijabetesa kojima je potrebno i presađivanje bubrega. Upozoravaju, međutim, da presađivanje samo gušterače zahtijeva daljnja istraživanja kako bi bilo nesumnjivo dokazano da povoljni učinci zahvata odnose prevagu nad rizicima.

Bibliografija:

Venstrom JM et al.  Survival after pancreas transplantation in patients with diabetes and preserved kidney function.  JAMA 2003; 290 (21):  2817-2823.

Nathan DM.  Isolated pancreas transplantation for type 1 diabetes, a doctor's dilemma.  JAMA 2003; 290 (21): 2861-2863.