Program putujuće edukacije o šećernoj bolesti za djecu pokazao se uspješnim
Djeci oboljeloj od šećerne bolesti tipa 1 potrebna je kvalitetna edukacija radi kontrole razina šećera u krvi tijekom čitavoga života. Ova studija istražuje nov način educiranja djece bez obzira na to gdje ona žive.
Djeca oboljela od šećerne bolesti tipa 1 pripremaju se za doživotnu pozornu kontrolu šećera u krvi putem trajne edukacije o toj bolesti i njezinu liječenju, prilagođene njihovoj dobi. Važni ciljevi educiranja o šećernoj bolesti pomoći će djeci da razviju vještine, samopouzdanje i motivaciju neophodnu za donošenje odluka koje pridonose dobroj kontroli šećera u krvi.
Dok je sustavna edukacija o šećernoj bolesti obično dostupna u gradovima, skupina njemačkih istraživača primijetila je da su ti programi možda manje dostupni djeci u ruralnim područjima. Stoga su osmislili studiju s ciljem da ispitaju uspješnost putujuće edukacije o šećernoj bolesti. Tijekom istraživanja, pedijatar specijaliziran za šećernu bolest i medicinska sestra specijalizirana za pedijatriju i šećernu bolest posjetili su u svojstvu predavačkoga tima osam seoskih bolnica u jednom dijelu Njemačke.
U istraživanju je sudjelovalo 107 djece u dobi od 9 do 15 godina i njihovi roditelji. Sva su djeca od šećerne bolesti bolovala barem 6 mjeseci i zadovoljavala su osnovne obrazovne standarde. Kod uključivanja u ispitivanje, svako je dijete podvrgnuto fizičkom pregledu koji je uključivao mjerenje A1c. Uz to, djeca su ispunila upitnike kako bi se procijenilo njihovo trenutačno znanje o šećernoj bolesti te njihovi stavovi vezani uz život sa šećernom bolešću.
Predavački je tim održavao predavanja o šećernoj bolesti skupinama od četvero do šestero djece slične dobi. Predavanja su održavana u razdoblju od pet dana tijekom kojih su djeca zadržana u bolnici. Edukacija je imala za cilj postizanje veće upućenosti djeteta u šećernu bolest, postizanje većeg samopouzdanja i samostalnosti te poboljšanje vještina samoregulacije prilagođenih njihovoj dobi. Roditelji su prošli zasebnu obuku. Ciljevi educiranja roditelja bili su produbljivanje saznanja o inzulinu i bolje izlaženje na kraj sa izazovima svakodnevnog života. Plan djetetova liječenja šećerne bolesti prilagođen je po potrebi i na individualnoj bazi.
Šest tjedana, a zatim i šest mjeseci po završetku tečaja o šećernoj bolesti, od svakog su djeteta ponovno prikupljeni podaci dobiveni fizikalnim pregledom i upitnicima. Od djece i roditelja također je zatraženo da ispune upitnik o tome jesu li zadovoljni putujućim tečajem za edukaciju o šećernoj bolesti.
Rezultati su pokazali da se prosječna razina A1c nije znatno promijenila kod studijske skupine kao cjeline. Međutim, djeca s vrlo visokim razinama A1c na početku studije imala su znatno niže razine A1c nakon tečaja. Djeca s vrlo niskim razinama A1c na početku studije imala su znatno više razine nakon tečaja. Autori pretpostavljaju da su ove promjene vezane uz povećane mjere predostrožnosti s ciljem zaštite od rizika od ekstremnih razina šećera u krvi među tom djecom. Rezultati su također pokazali znatno manje hospitalizacija među djecom koja su bila uključena u istraživanje.
Djeca svih dobi nakon tečaja su pokazala veće znanje o šećernoj bolesti. Osim toga, djeca kao skupina prijavila su da se nakon pohađanja tečaja osjećaju znatno bolje što se tiče života sa šećernom bolešću te pokazala znatno više samopouzdanja. Sveukupno zadovoljstvo tečajem bilo je vrlo visoko i među djecom i među roditeljima.
Ova studija nalaže da program putujuće edukacije o šećernoj bolesti može osigurati učinkovito informiranje djece oboljele od šećerne bolesti tipa 1 u ruralnim područjima. Autori ističu da program putujuće edukacije o šećernoj bolesti također može poboljšati edukativne resurse koje imaju na raspolaganju male, seoske bolnice, čineći ih bolje osposobljenima za osiguravanje rane edukacije o šećernoj bolesti kao i trajne pomoći djeci oboljeloj od šećerne bolesti i njihovim obiteljima.
Bibliografija:
Von Sengbusch S et al. Mobile diabetes education and care: intervention for children and young people with type 1 diabetes in rural areas of northern Germany. Diabetic Medicine 2005; DOI: 10.1111/j.1464-5491.2005.01754.x