Liječenje
Ako imate o inzulinu neovisan dijabetes, vaša gušterača proizvodi nešto inzulina, ali manje nego što vam je potrebno. Ako inzulin koji proizvodite ne ispunjava svoju ulogu, to znači da imate smanjenu osjetljivost na inzulin.
Slijed liječenja
Dijabetes tipa 2 progresivna je bolest, što znači da će s vremenom vaša gušterača proizvoditi sve manje inzulina. Iz toga razloga s vremenom će se početna strategija koju vam je liječnik predložio mijenjati. Uobičajeni slijed opisan je u nastavku.
U ranim stadijima možda ćete moći održavati razinu šećera u krvi pod kontrolom jednostavno pravilnom prehranom i tjelovježbom. Kada to više ne bude dovoljno, liječnik će vam preporučiti tablete za liječenje dijabetesa (antidijabetici). Oni će vam pomoći da dulje vrijeme održite prihvatljivu razinu šećera u krvi, ali ako visoka razina šećera ponovno postane problem, trebat će vam više od jednoga lijeka. Možda će nekim ljudima biti potrebna i injekcija inzulina uz tablete, dok će nekima možda biti potrebna intenzivnije liječenje inzulinom.
Vrijeme trajanja bilo kojega od koraka u liječenju različito je za svakoga pojedinca, zato uspoređivanje s drugim dijabetičarima nije od velike pomoći. Tim za skrb o dijabetesu s vama će raspraviti o mogućnostima kada budete trebali prijeći na sljedeći korak i pružiti vam svu pomoć pri promjeni liječenja.
Uloga pravilne prehrane
Mnogi dijabetičari uvide da s vremenom samo pravilna prehrana postaje nedovoljna da bi se održao dobar nadzor šećera u krvi. Iako prelazite na sljedeći korak u liječenju, to ne znači da pravilna prehrana više nije važna. Upravo obrnuto! Zdrava prehrana može odgoditi promjene načina liječenja i doprinijeti boljoj kontroli šećera u krvi. Održavanje tjelesne težine unutar granica normale također daje vašem tijelu najbolju priliku da što dulje ostane na svakom pojedinom koraku liječenja.
Učenje o zdravoj prehrani
Najbolji način da naučite kako se zdravo hraniti ako ste dijabetičar jest znati potražiti savjet. Vaš tim za skrb o dijabetesu pružit će vam dovoljno informacija i potpore i možda će vas preporučiti specijalistu dijetetičaru, koji vam može pomoći u izradi odgovarajućih jelovnika.
Lijekovi koji se upotrebljavaju za liječenje dijabetesa
Ima mnogo različitih lijekova koji se mogu koristiti za liječenje dijabetesa tipa 2. Mnogi različiti izrazi koriste se da bi što točnije opisali te lijekove. Među tim izrazima su antidijabetski lijekovi, oralni hipoglikemici i OHA (oralni hipoglikemizantni agensi). Svi ti izrazi znače istu stvar, zato ne dajte se zbuniti! Mi ćemo koristiti izraz OHA, jer je najkraći!
Što je OHA?
Nekoliko je različitih skupina OHA. Imena nekih od njih komplicirana su, ali svako opisuje lijek ili skupinu lijekova koja snižava razinu glukoze u krvi na način jedinstven za cijelu skupinu. Glavne skupine OHA su pripravci sulfonilureje (SU), bigvanidi, inzulinski ´senzitizeri´ ili tijazolidindioni, inhibitori alfa-glukozidaze i regulatori glikemije uz obroke.
Kako OHA djeluje?
Svaka skupina OHA djeluje na nešto drukčiji način. Jedino je zajedničko svim skupinama da na neki način nadoknađuju tjelesnu nemogućnost proizvodnje i iskorištavanja inzulina. Neki potiču gušteraču na proizvodnju više inzulina, neki smanjuju količinu glukoze koju jetra proizvodi, neki povećavaju osjetljivost tjelesnih tkiva na inzulin, a neki usporavaju apsorpciju glukoze u probavnom traktu. Ako ih uzimate previše, mnogi od njih mogu odvesti u hipoglikemiju.
Pripravci sulfonilureje – kako djeluju
Toj skupini pripadaju sljedeći lijekovi: glibenklamid, gliklazid, glipizid, glimepirid i tolbutamid. Ti lijekovi različito se zovu u različitim zemljama, a liječnik će vam reći da li vaša terapija uključuje sulfonilureju. Svi lijekovi iz te skupine potiču gušteraču na izlučivanje više inzulina nego obično. Tako mogu djelovati u slučaju dijabetesa tipa 2 zato što, iako gušterača prirodno ne luči dovoljno inzulina, i dalje je u funkciji i može biti potaknuta da poveća lučenje inzulina.
Pripravci sulfonilureje – nuspojave
S obzirom da SU potiču lučenje inzulina, postoji rizik od hipoglikemije ako ne jedete dovoljno u pravo vrijeme. Često i pravilno uzimanje obroka pomoći će vam da to izbjegnete. Počnite s uzimanjem tri obroka i tri užine dnevno. Ipak, uzimanjem bilo kojega lijeka koji povećava razinu inzulina lakše ćete dobiti na težini. S povećanjem težine teže je nadzirati šećer u krvi i zato je jako važno paziti na težinu. Ostale su nuspojave SU rijetke i, kada se ipak dogode, blage. Neki ljudi mogu iskusiti blagu nelagodu u trbuhu ili glavobolju.
Bigvanidi – kako djeluju
Jedini je bigvanid koji se trenutno primjenjuje metformin. Zaštićena tvornička imena tog lijeka različita su u svakoj zemlji. Ima drukčiji način djelovanja od pripravaka sulfonilureje. Metformin smanjuje proizvodnju glukoze u jetri i pomaže glukozi da dođe u mišiće gdje je potrebna. Ne pomaže vam u proizvodnji više inzulina i učinkovit je samo u ljudi u kojih gušterača još može izlučivati inzulin.
Bigvanidi – nuspojave
Najuobičajenija nuspojava primjene metformina vezana je uz probavni sustav. Može doći do mučnine i povraćanja te promjene stolice ako se uzimaju velike doze. S obzirom da metformin ne povećava proizvodnju inzulina, hipoglikemija nije uobičajena kada se metformin koristi sam. Metformin ne povećava tjelesnu proizvodnju inzulina i zato ne povećava tjelesnu težinu. Zbog toga je metformin dobar izbor za pretile osobe.
Inzulinski ´senzitizeri´ – kako djeluju
Nedavno predstavljena skupina lijekova su tijazolidindioni ili inzulinski ´senzitizeri´. To su troglitazon, pioglitazon i roziglitazon. Ti lijekovi povećavaju osjetljivost tjelesnih stanica na djelovanje inzulina. Također smanjuju proizvodnju glukoze u jetri. Inzulinski ´senzitizeri´ mogu se primjenjivati sami, ali se često kombiniraju sa SU ili inzulinom zbog boljega djelovanja. Za razliku od SU, oni ne potiču lučenje inzulina.
Inzulinski ´senzitizeri´ – nuspojave
Kliničko iskustvo govori nam da inzulinski ´senzitizeri´ imaju dobre učinke i kada se koriste sami malo je vjerojatno da će izazvati hipoglikemiju. Ipak, slabljenje kontrole šećera u krvi povlači za sobom povećanje težine. U rijetkim slučajevima zapažene su blaga anemija ili povećanja razine određenih enzima u krvi, što upućuje na oštećenje jetre. Pod tim uvjetima liječenje inzulinskim ´senzitizerima´ treba prekinuti.
Inhibitori alfa– glukozidaze - kako djeluju
Inhibitori alfa-glukozidaze, kao što je akarboza, smanjuju razinu šećera u krvi inhibicijom (zaustavljanjem) enzima alfa-glukozidaze u probavnom sustavu. To odgađa apsorpciju šećera. Inhibitori alfa-glukozidaze mogu smanjiti porast šećera u krvi do kojega dolazi nakon obroka. To može biti korisno u ograničavanju kroničnih komplikacija dijabetesa. Mogu se primijenjivati sami ili uz metformin ili SU.
Inhibitori alfa-glukozidaze – nuspojave
Kao i za sve lijekove, ljudi s oslabljenom funkcijom jetre ili bubrega ili dojilje trebaju tražiti savjet liječnika prije nego što počnu koristiti inhibitore alfa-glukozidaze. Ulkusna bolest želuca i Crohnova bolest ozbiljne su bolesti koje mora nadzirati specijalist. S obzirom da je poremećena funkcija probavnog trakta, inhibitori alfa-glukozidaze ne smiju se primjenjivati.
Regulatori glikemije uz obroke – kako djeluju
Regulatori glikemije uz obroke su još jedna skupina lijekova koja se od nedavno primjenjuje u liječenju dijabetesa tipa 2. Prvi od njih je repaglinid. Lijekovi kao što je repaglinid djeluju stimuliranjem gušterače na lučenje više inzulina, ali samo u vrijeme i neposredno iza obroka. Djelovanje repaglinida brže je i traje kraće nego u slučaju SU. To znači da se lijek može i treba uzimati samo uz obrok, što omogućuje više fleksibilnosti u svakodnevnom životu. Povećat će izlučivanje inzulina samo kada je to potrebno, kako bi se razina šećera u krvi nakon obroka što prije vratila na normalu. U usporedbi sa SU, uzimanjem repaglinida smanjena je opasnost od hipoglikemije.
Regulatori glikemije uz obroke – nuspojave
Regulatori glikemije uz obroke općenito su vrlo dobri lijekovi. S obzirom da se regulatori glikemije uz obroke uzimaju s obrocima i imaju kraće djelovanje nego SU, poticaj lučenja inzulina dok je razina glukoze u krvi niska manje je vjerojatan i zato je rizik od hipoglikemije smanjen. Kako užine i obroci nisu nužni da bi smanjili rizik od hipoglikemije, lakše je nadzirati tjelesnu težinu.