Poglavlje 4

Tijekom ljeta Ivana je bila kod bake i djeda koji su živjeli blizu plaže. Bilo je divno izaći van i igrati se.

Toga ljeta Luka je smio ostati tamo s Ivanom cijeli tjedan.

Jedan dan, nakon što je Ivana uzela svoj inzulin i nakon što su oboje doručkovali, uzeli su kantice i lopatice i otišli na plažu. Bio je prekrasan sunčan dan. Baka ih je mogla vidjeti s kuhinjskoga prozora, a djed ih je mogao vidjeti iz vrta gdje je čupao korov.

Luka i Ivana od pijeska su izgradili veličanstven dvorac s tornjevima i opkopima. Vlati trave poslužile su im kao zastave. Kamenčićima su napravili prozore. Ivana je malo dalje ugledala galebovo pero. Kad bi ga pokušala uhvatiti, vjetar bi ga odnio. Zajedno su trčali i hvatali pero niz obalu.

sandcastle_large 

Bilo je tako lijepo na plaži. Luka je našao krasnu školjku. Mislio ju je darovati majci za rođendan. Ivana je također željela pronaći školjku pa su zajedno tražili.

"A joj!" - Ivana se iznenada zanjihala i sjela na pijesak. Nije se ozlijedila, ali ipak je počela plakati.
"Hajde, idemo kući" - rekao je Luka.
"Ne, ne mogu" - rekla je Ivana. "Noge mi se tresu."
Luka je shvatio da je Ivanin šećer u krvi vjerojatno jako nizak. Što bih sad trebao učiniti? Želio je otrčati po nekoga starijeg, ali ipak nije želio ostaviti Ivanu samu na plaži.

Tada je vidio jednu obitelj kako šeće plažom. Otrčao je do njih. Bila je to Vesna i njezina obitelj. Vesna je živjela u istoj ulici kao i Luka i Ivana.
"Bok! Imate li soka kod sebe?" - pitao je Luka.
"Da, imamo" - rekla je Vesnina majka. "Želiš li malo?"
"Ne, hvala, ali Ivana se ne osjeća dobro pa joj treba nešto slatko. Igrali smo se i zabavljali pa smo zaboravili na Ivaninu užinu, a nismo sa sobom ponijeli tablete glukoze.

Čim je Ivana popila malo soka, bilo joj je bolje. Luka i Ivana zahvalili su na soku i otrčali kući. Tada su pojeli pravu užinu u vrtu.
"Sva sreća što nisi plivala u moru kad ti je pozlilo!" - rekao je Luka.